6----6----6
27.11.2005., nedjelja
FATHER: INSPIRITA
 ovo sam skinuo s monitora U ovoj našoj muzički nenormalnoj državi Riječani Father bi mogli poslužiti kao primjer normalnog benda što se tiče razvoja, zvuka i statusa. Nije bilo davno kad su se pojavili u jednoj od onih loših TV emisija o glazbi na jednoj od hrvatskih televizija. Tada su imali više kose i svirali su metal. Ubrzanjem prelazimo nekih godinu i nešto i mladi bend ima objavljen svoj prvi album. Normalan album na normalnoj izdavačkoj kući. U međuvremenu su svoj metalski zvuk proširili za nešto grunge primjesa i zabavnih elemenata. Najbizarnije u ovoj priči je da je ovo prvi hrvatski metal bend koji pjeva na engleskom, a uspio je objaviti album za veliku izdavačku kuću. Poražavajuće je to sramotno za hrvatsku diskografiju, ali prilična čast i veliki zgoditak ovom bendu. Postrani enciklopedijski podaci, jesu li Father ovo zaslužili? Pa, jesu. Album im je iznenađujuće dobro snimljen za hrvatske pojmove, a općenito gledano, sasvim solidno. Svirkom bi isto zaslužili biti u trećoj ligi svjetskih bendova što bi značilo da bi svaki žanrovski fan znao za njih. Father su vjerojatno imali velike apetite i zbog toga im album djeluje malo nefokusirano. Glavna linija koja se proteže kroz 'Inspirita' je melodični prog metal, s naginjanjem k party metalu, pogotovo u singlu 'Machina'. Monotoniju koja bi se možda javila u ovih malo manje od sat vremena razbijaju prvotno funky elementima od kojih hrvatska glazba nikako ne može pobjeći i s progresivnošću ima malo veze. Drugi dodatak su dionice previše nalik na neke bendove očite američke uzore. Treći je vrlo hrabar potez uvođenja vrlo malo, ali ipak primjetnih narodnjačkih elemenata u vokalima što su i neki naši drugi bendovi radili, s razlikom da Father imaju i dobru staru harmoniku dugmetaru i sitno malo balkan-gitare. Ništa previše da pokvari ukus, ali dovoljno da doda još jednu crticu bendovom identitetu. Najbolja karakteristika Father je u tome što ih se vrlo lako da slušati. Na 'Inspirita' su većinom solidne pjesme i neke zbilja izuzetne poput 'Sayana' gdje Father ne zvuče kao da su nešto htjeli rekreirati nego su izbacili iz sebe dobru i emotivnu, možda malo staromodnu pjesmu. Druga pjesme za pamćenje je ljubavna i pjevna naslovna stvar, a posljedni vrhunac je zatvarajuća 'Seashore' koja i zvuči kao dobar kraj. |
21.11.2005., ponedjeljak
TRASHED ,LOST & STRUNGOUT
 Zašto Children Of Bodom nisu globalno poznat bend i predvodnici novog vala trash-metala jasno je valjda samo onima koji nisu htjeli uložiti u njih dovoljno da bend postane ono što je zaslužio. Uz ego-manijaka od pjevača sumnjam da bi se protivili tome, a koliko su sami svjesni smiješne situacije u kojoj skoro iskaču iz svoje kože pokazali su dobrom zezancijom na ovom DVD-u. 'Trashed, Lost & Strungout' sadržava samo jedan spot, live izvedbe triju pjesama i dvije male šašavosti, dok su na audio dionici izdanja četiri snimke. Jedna od šašavosti je monolog američkog party-metalca Andrew WK koji priča o tome koliko voli Children Of Bodom te kako ga je oduševilo kad je saznao da COB na koncertima sviraju jednu njegovu stvar, a kaže da mu je skoro srce iskočilo kad je svirao na istom koncertu s ovim Fincima. U drugoj, puno dužoj šašavosti COB se predstavljaju kao siromašan bend kojem su ukrali opremu i sve instrumente pa odlaze izdavaču moliti ga nešto love kako bi počeli. Izdavač nevoljko pristane, da bi bend otišao u prvu trgovinu, pokupovao gluposti+alkohol i otišao na jezero Bodom da pijani uživaju u zimskim radostima i proslave zaradu. E sad, nije ovo neka genijalna ideja, ali za veliki bend je simpatičnost u kojoj su se pokazali kao normalni ljudi. Još su normalniji u drugom dijelu kad nas vode kroz svoj grad. Njih petorica u jednom, ne prevelikom autu ozbiljno pijani voze se Helsinkijem i pokušavaju kroz pijano ispreplitanje jezika objasniti stvari koje vidimo na ekranu. DVD završava bendovom izvođenjem triju pjesama s festivala na kojem je još svirao njihov stari gitarist, kasnije zamijenjen članom frontmenovog postranjskog projekta Sinergy. Dodatak su četiri audio stvari – dvije njihove te po prerada Alicea Coopera i Andrew WK. S obzirom kako dobro sviraju i koliko odlično zvuče od Children Of Bodom očekujem da iskoče sa sjevernjačke metal scene, kako je uspjelo In Flames. Zaslužili su to. Ovaj mali DVD pokazuje da će biti sretni ako se to i ne dogodi i da će ostati isti ako im se posreći. Evo nekih gluposti i sranja!!!!! |
16.11.2005., srijeda
immortal
 Immortal - bend koji je u jedinstvenom zvuku spojio norveški black i američki speed metal su u početku činili Abbath (bas gitara i vokal), Demonaz (gitara), Jorg (gitara) i Armagedda (bubnjevi). Bend se prije 1990 zvao Amputation. Prije su često mijenjali bubnjare. Početkom 1991 izdaju prvi demo Suffocate, koji baš i nije najbolje prošao. Poslije ovog demoa Jorg je izbačen iz benda. Nedugo nakon njega izlazi drugi demo, The Northern Upins Death, koji je prošao puno bolje. Upravo zbog tog demoa francuski Listenable Records daje Immortalu priliku snimiti singl ploču. Tada počinju snimati pjesme kao Unholy Forces of Evil ili Cold Winds Of Funeral Frost, koja će se pod imenom Cold Winds of Funeral Dust pojaviti na prvom albumu. U ovom se periodu primjećuje koliko je Immortal i vizuelno i muzički bio inspirisan bendovima Bathory, Celtic Frost i Venom. Druga izdavačka kuća koja je u početku pokazala interes za Immortal je francuski Osmose productions, koji su im ponudili ugovor za dva albuma. Immortal je, naravno, prihvatio te kreću u Grieghallen studio u Bergenu da bi snimili prvi album. On se trebao zvati Battles in the North, ali članovi mijenjaju ime tog albuma u Diabolical Fullmoon Mysticism zbog mišljenja da takvo ime više odgovara njihovoj glazbi. Album je vrlo atmosferičan, te na njemu ima dosta dijelova koji su svirani akustičnom gitarom, gdje se vidi očit utjecaj Bathory-a. Kasnije iste godine Armagedda je zamoljen da ode iz benda, ne zbog bubnjanja, već zato što ih nije mentalno pratio. Zamijenio ga je Kolgrim, koji je kao bubnjar bio sranje. Nakon 6 mjeseci je otpušten zbog lijenosti. 1993. snimaju novi album - Pure Holocaust. Na tom albumu je sam Abbath bubnjao, ali za vrijeme miksanja novog albuma dolazi novi bubnjar, Erik. On se slikao za naslovnicu, ali nije svirao na snimanju tog albuma. U to vrijeme Immortal dobija puno pažnje zbog imena albuma i činjenice da su izjavili da sviraju "holocaust metal". Otada napuštaju taj naziv i preferiraju da ih se ne trpa u nikakav metal. 1994. pišu novi materijal i Immortal ponovo odlazi u Grieghallen studio, te Abbath opet uzima palice, jer je Erik mjesec dana ranije dobio otkaz. Razlog - Abbath i Demonaz žele napredovati u glazbi, a Erik nema mentalitet ni vještinu da bi ih pratio. Album se zvao Battles in the North. 1995. je bila najbolja godina za Immortal, popularnost im raste nakon novog albuma, odlaze na prvu eupopsku turneju sa Morbid Angel-om, a kao bubnjar im dolazi Hellhammer iz Mayhem-a. Izdan je i prvi službeni video sa dvjema pjesmama (Grim and Frostbitten Kingdoms i Blashyrkh (Mighty Ravendark)). 1996. - već punih 6 godina Immortal ima problema sa bubnjarima. Ove se godine to mijenja. U proljeće 1996 bubnjar na dobrom glasu Horgh kontaktira Abbatha i Demonaza. Oni su čim su ga prvi put vidjeli u akciji znali da je Horgh pravi bubnjar za Immortal, a ipak im je trebalo šest godina da bi ga našli. Nekoliko mjeseci poslije prelaze iz Osmose Producions-a u Sigma Studios. Prelaze jer žele raditi na zvuku i istaknuti Demonazove solaže. 1997. izlazi novi album: Blizzard Beasts koji je potpuno različit od onih koji su izlazili dosad. Kasnije ove godine Demonaz ima užasnih problema s rukama. Jedno vrijeme nije mogao ni kosu oprati sam. To je bio problem, jer su trebali na turneju. Odgađali su je nekoliko mjeseci, a kad je više nisu mogli odgađati i Demonaz je, nažalost, odustao i izašao iz benda. Umjesto njega gitaru uzima Abbath. Naravno, bilo je puno odličnih gitarista, ali ovo je bilo pitanje stila. 1998. godine kao basista im dolazi Ares, inače basist Aeternus-a. Napokon ponovno odlaze na turneju, a bivši gitarist Demonaz se brine o menadžmentu. Ares je bio zamoljen da pređe u Immortal, ali on se odlčuje za svoj pravi bend Aeternus. Kasnije te godine je snimljen novi album, At the Heart of Winter, ali ovog puta u Abyss Studios-u čiji je vlasnik Peter Tägtren. On je kasnije kontaktirao Osmose Productions sa željom da Immortal slijedeći album snimi u njegovoj izdavačkoj kući. Kako ni Immortal ni Osmose productions nisu imali ništa protiv Immortal prelazi u Abyss Studios. 1999. u ožuljku je izdan At The Heart of Winter i on dokazuje da dolazi nova era Immortal-a. Promjenjena je donekle muzika, način na koji se ona stvara, logo, i ovaj put na naslovnicu albuma ne stavljaju sliku benda, već apstraktnu umjetnost. Ipak, uprkos ovim promjenama Immortal ostaje vjeran svojim korijenima. Prije same turneje na prazno mjesto basista dolazi Iscariah. Bend se dokazuje kao hiperproduktivan i već za 4 mjeseca imaju tekstove i sav ostali materijal za novi album. 2000. izlazi novi album, Damned in Black koji je brutalniji i teži od prošlog. Immortal u kratkom vremenu svoju muziku odvodi na viši nivo od svojih predaka. Ovo je njihov zadnji album u saradnji sa Osmose Productions. Nakon 9 godina suradnje Immortal u potpunosti prelazi u njemački Nuclear Blast. 2002. izdaju debi album u Nuclear Blast-u, Sons of Northern Darkness. Nuclear Blast je za taj album imao velika očekivanja - željeli su prodati 150 000 albuma o cijelome svijetu. Nakon toga albuma Iscariah odlazi iz benda, a zamjenjuje ga šveđanin Saroth. On i Horgh su zajedno svirali u bendu Pain. 2003. nominiovani su za Alarm i Spellmannsprisen (norveški Grammy), ali obje nagrade dobija Satyricon za album Vulcano. Immortal se, poslje 13 godina rada i sedam izbačenih albuma raspao u 2003. |
13.11.2005., nedjelja
SEPULTURA
 Sepultura je najpoznatiji brazilski heavy metal bend koji se u desetogodišnjem razdoblju transformirao od death metal benda do vodećeg benda koji na svjetskoj agresivnoj glazbenoj sceni određuje trendove. Na žalost, unutarnje krize su umalo uništile bend pa još uvijek nije izvjesno hoće li se Sepultura u potpunosti vratiti na svoje prijašnje pozicije. Bend je nastao sredinom 80-tih u trećem po veličini brazilskom gradu Belo Horizonte, a njihovo ime na portugalskom znači "grob". Max Cavalera (vokal, gitara), Igor Cavalera (bubnjevi), Jaulo Jr. (bas) i Jairo T. (gitara) imali su ispočetka problema s pronalaženjem rock & roll albuma i posebno "društveno neprihvaćenih" žanrova kao što su heavy metal i punk. Njihovi rani utjecaji su bili Iron Maiden, Metallica i Slayer čije je albume prvi puta kupio Max kada je posjetio Sao Paulo. Međutim, bend je ubrzo postao inspiriran death metal bendovima poput Possessed i Death. Kada su potpisali ugovor s nezavisnom etiketom Cogumelo Records snimili su četiri pjesme na zajedničkom LP-u s brazilskim bendom Overdose. Izdanje je reizdano na CD-u pod nazivom "Bestial Devastation". U kolovozu 1986. objavili su svoj prvi veliki album "Morbid Visions" na kojem je bio i njihov prvi hit "Troops of Doom". Nakon toga bend je preselio u Sao Paulo kako bi dalje nastavili karijeru, a gitaristu Jaira T. zamijenio je Andreas Kisser čije će velike glazbene mogućnosti pomoći bendu da krene stepenicu dalje. Uslijedio je njihov drugi album "Schizophrenia" iz 1987. na kojem su napredovali u produkcijskom i izvođačkom smislu. Izdanje je privuklo pažnju etikete Roadrunner Records koja je objavila album u cijelom svijetu i potpisala s bendom dugogodišnji ugovor. 1989. izlazi prvi od četiri albuma koji će učvrstiti njihovo mjesto najvažnijeg heavy metal benda 90-tih-"Beneath the Remains". Album je snimljen u Rio de Janeiru s death metal producentom Scottom Burnsom i odmah je dobio odlične kritike i imao komercijalan uspjeh. Europska turneja još je više učvrstila njihov status. Bend je također snimio prvi video spot za singl "Inner Self", a turneju je završio velikim trijumfom kod kuće. Sepultura se preselila u Phoenix, država Arizona, gdje je 1991. uz novi menadžment i novog producenta Burnsa u studiju Tampa's Morrisound započela snimati vrlo uspješan album "Arise". Singl "Dead Embryonic Cells" bio je veliki hit, a naslovna pjesma je privukla još više pažnje kada je video spot zabranjen na MTV zbog apokaliptičnih religioznih prikaza. Uslijedila je turneja koja je pridonijela tome da se album širom svijeta proda u platinastoj nakladi. U to vrijeme pjevač Max Cavalera oženio se s menadžericom benda Gloriom Bujnowski koja je bila gotovo dvostruko starija od njega. Na albumu "Chaos A.D." iz 1993. vidljivi su po prvi puta punk i hardcore utjecaji, a uspjehu su dodatno pridonijeli socijalni tekstovi vezani uz Brazil. Veliki hit singlovi s tog albuma su "Territory" i "Refuse/Resist". Nakon turneje koja je potrajala više od godinu dana Sepultura je uzela pauzu prije snimanja njihovog do tada najambicioznijeg albuma "Roots"1996. Uvođenje brazilskih udaraljki i glazbenih stilova, te socijalno-političkih tema rezultiralo je jedinstvenim albumom kojeg se može opisati i kao heavy metal world music albumom. Bio je to njihov kreativni vrhunac kojeg je prekinula obiteljska tragedija i niz događaja koji su uzrokovali promjene u bendu. Nekoliko sati prije nastupa na England's Monsters of Rock Festival dobili su vijest da je sin tinejdžer menadžerice Glorie i Maxove supruge poginuo u automobilskoj nesreći. Šokirani bend nastupio je kao trio, a Max i Gloria su prvim avionom odletjeli u Ameriku. Nekoliko mjeseci kasnije bend je tražio novi menadžement što je Max shvatio kao izdaju i napustio bend. Kada je kreativni pokretač Max napustio bend mnogi su očekivali da je to kraj Sepulture, ali oni su najavili da traže zamjenu. Nakon duge potrage Sepultura je 1998. imala novog pjevača iz Clevelanda Derricka Greena i započela snimanje albuma "Against". Iako je album bio jednako intenzivan i raznovrstan kao i prethodni albumi (na pjesmi "Kamaitachi" surađivali su s perkusionistom iz japanskog Koda) ipak je nedostajala jedinstvena iskra koja je karakterizirala njihov prijašnji rad. Album je prodan u dvostruko manjoj količini od količine prodanih primjeraka novog albuma Maxa Cavalera s bendom Soulfly što je dokazalo lojalnost publike. Početkom 2001. Sepultura objavljuje album "Nation" u maniri prijašnjih albuma uz nešto lošije kritike. Kako bi zadržali obožavatelje koji su se osipali, Sepultura je u jesen 2002. objavila jedan od njihovih zadnjih live nastupa s Maxom "Under a Pale Grey Sky |
12.11.2005., subota
cradle of filth
 Sve je počelo u ljeto 1991. godine, kada je Cradle of Filth formiran u zemlji Suffolk, Engleska. Originalni članovi su bili: Daniel Davey (vokali), John Richard (bas), Darren (bubnjevi), Paul Ryan (gitara). Suffolk je regija u kojoj je istraživao u 17. stoljeću samozvani pronalazač vještica Mathew Hopkins, a on je 1645. godine napravio 68 pogubljenja. Taj dio zemlje se još uvijek zove vještičina zemlja. Skoro svi članovi Cradle of Filth žive (živjeli su) u selu Hadley gdje je Hopkins jednom ostao, a samo 10 km dalje je Lavinum, mjesto u kojem su osuđene "vještice" spaljivane. U siječnju 1992. godine Cradle of Filth izdaje svoj prvi demo koji se zove Invoking the Unclean sa novim gitaristom Robin Eaglestoneom. Demo nije bio baš uspješan. Njihov zvuk onda je bio death metal, najpopularniji metal žanr tih vremena. Nakon izdavanja demoa Robin izlazi iz benda. Kasnije izlazi novi demo Black Goddess Rises koji je snimljen na kazeti. Kasnije u '92 izdali su još jedan demo Orgiastic Pleasures i ovaj je, napokon, dobro primljen. Malo kasnije nezavisna kuća Tombstone records pokazuje interes za bend, ali nakon nekakvih prepucavanja Cradle of Filth nije uspio potpisati za tu malu kuću. Kao posljedica ovoga John odlazi iz benda da bi završio fakultet. Robin se vraća u bend, ali ovaj put da svira bas. Drugu gitaru je počeo svirati Paul Allender, a za klavijature je sjeo Benjamin Ryan. Na kraju '92 izdaju još jedan demo - Total Fucking Darkness. Dani je opisao ovaj demo kao jedini važan demo kojeg su napravili. Nakon njega prvi znakovi sviranja black metala dolaze na vidjelo. Ovaj demo je dobio kultni status među podzemljem black metala. Malo kasnije Darren je zamijenjen sa Nicholas Barkerom a ubrzo se i vraća Allender u postavu. Kasnije su napokon napravili ugovor sa Cacophonous recordsom. 1994. godine izdali su svoj prvi album The Principle of Evil Made Flesh. Ovaj album je bio vrlo uspješan (30.000 - 32.000 prodatih kopija), i odmah nakon njega Credle of Filth je prepoznat kao jedan od najboljih, najoriginalnijih black metal bendova na svijetu. S tog albuma su skinute stvari The Principle of Evil Made Flesh, The Forest Whispers My Name, te Summer Dyng Fast. Kasnije Credle of Filth ima velike probleme sa postavom, ne po prvi put, ali sigurno ne i po zadnji. Braća Ryan i Paul Allender su otišli iz benda. Priče da će se bend ubrzo raspasti bile su sve češće. Nakon svih tih problema dobili su novog gitaristu - Stuarta, i novog klavijaturistu Damiena. U 19'96. godini, kako bi završili ugovor sa Cacophonous recordsom izdali su Vempire …. EP na kojem je gostovao gitarist iz December Moona Stuart. Taj EP je jako obećavao dobar materijal za novi, očekivani album Dusk…and her embrace, iako je neki materijal bio predobar za Cacophonous records. Počeli su veliki problemi oko diskografske kuće u vezi novca i ostalih stvari. Kada su završili probleme sa Cacophonous recordsom potpisali su za Music for the nations i napravili veliko remek-dijelo zvano Dusk…and her embrace. Gian Pyres pridružio se CoFu na ovom albumu. Sada postoje tri verzije ovog albuma uključujući i nepoznati Coffin box limited edition. 1997. godina bila je bez sumnje najuspješnija godina CoFa iako je bend napustio klavijaturista Damien. Cradle of Filth je svirao Dynamo Open Air u Nizozemskoj i na Milwaukee Metal Festu u SAD. 1998. godine, sa novim klavijsturistom Lecterom (ex. Anathema, Ship of Fools) Cradle of Filth izdaju svoj četvrti album Cruelty and the Beast. Da bi podržali album Credle of Filth su počeli raditi velike turneje. Bend je također izdao i bonus izdanje Cruelty and the Beast u obliku križa, koji je bio zabranjen u nekim zemljama zbog unutrašnjih slika benda. On uključuje obrade Sodomy and Lust (Sodom), Black Metal (Venom) i Halloweed be thy Name (Iron Maiden), plus nova verzija Lustmord and Wargasam i techno remix (!!!?!!?!!?.. wtf????????:) nazvan Twisted Further Nails. Rane 1999. godine, bubnjar Nicholas otišao je iz benda zbog muzičkih razloga. Izgleda da je sve počelo zbog toga što je zvuk bubnjeva prema njegovom mišljenju bio prejadan. Bio je u pravu, jer bubnjevi na Cruelty and the Beast zvuče kao sr*nje. Nick je bio zamijenjen sa Was Sarginsonom (ex. The Blood Divine, Extreme Noise Terror, Deinonechus, December Moon), koji je bio bubnjar Cradle of Filtha u ranim počecima. Was je brzo bio zamijenjen sa Dave Hirschheimer (ex Infestation), koji je opet bio zamijenjen sa Adrian Erlandsson-om (ex - At the Gates / The Haunted ). Onda je bend izdao njihov prvi spot, From the Cradle to Enslave. Ovaj video, režiran od strane Alexa Chandona, postao je najkrvaviji video koji je ikad napravljen. Cenzurirana verzija je isto bila izdana zbog diskografske kuće, ali bend kaže da je ona sr*nje. 30.08.1999. godine, izdali su svoj prvi kućni video PanDaemonAeon koji je uključuje dvije verzije spota, dokumentarac o snimanju spota i koncert. Prije izlaska albuma iz benda izlazi gitarist Stuart. U novembru bend je izdao dugo očekivani From the Cradle to Enslave EP, koji uključuje 6 pjesama, uključujući dvije obrade (Anathema, Misfits), techno remix, novu verziju Funeral in Carpathia, novu pijesmu Of Dark, Blood, and Fucking i glavnu traku From the Cradle to Enslave. Sljedeći album je bio Midian, po nekima najbolji album, izašao je 2000. Prije njega je iz benda izašao kalvijaturist Lecter i došao novi koji se zove Mark Newby Robson, a njega je zamijenio još bolji Martin Powell. Na njemu se nalazi poznata pjesma Her Ghost in the Fog i Lord Abortion. Album je postao remek-dijelo i još jednom odbacio bend u vrhunac black metala. 2001. godine iz benda izlazi basista Robin a dolazi Dave Pybus, te zbog toga za sljedeći album bend nije imao mnogo vremena, pa je na njega stavljeno 3 pjesme s prvog albuma i obrada No Time to Cry (Sisters of Mercy). Na ovom albumu je i hit singl Born in a Burial Gown. Album je propraćen i velikom turnejom. Sljedeće dvije godine bend se odmarao i izdao best kompilaciju Lovecraft Witch Hearts i album uživo Live Bait for the Dead. Nakon tog albuma iz benda izlazi gitarist Gian i bend nastavlja svirati sa jednim gitaristom. Sada je izašao album Damnation and a Day koji dobro uletio na top ljestvice i dobar singl Babylon a.d. |
10.11.2005., četvrtak
krv i smrt
 evo da se javim !!!!! |
05.11.2005., subota
PIZDARIJE!!!!
 EVO BIO SAM SINOĆ NA GITARIJADI , IMA I U NEDJELJU NEKI KONCERT PA ĆU IĆI!!! |
03.11.2005., četvrtak
!!!!!!!LUGAR!!!!!!!!
 |
29.10.2005., subota
SKIPKNOT
 Mješavina post Korn alternativne metal glazbe, neo-shock rock glazbe nalik na Marilyna Mansona i rap-metal glazbe pomogla im je da postanu jedan od najpopularnijih bendova takozvane nu metal eksplozije kraja 90-tih. Tome je pridonio teatralan izgled kojim su plijenili pažnju: uvijek su nastupali u industrijskim postrojenjima noseći ručno izrađene maske za noć vještica. Kada se tome pridoda misteriozna anonimnost, stihovi prepuni nihilizma i tamne strane života, uspjeh im je bio zagarantiran. Slipknot su osnovani krajem 1995. u gradiću Des Moinesu u Iowi. Nakon nekih manjih previranja u početnoj postavi bend se napokon zaustavio na devet članova: DJ Sid Wilson, bubnjar Joey Jordison, basist Paul grey, perkusionist Chris Fehn, gitarist James Root, sempler/promamer Craig Jones, perkusionist Shawn «Clown» Crahan, gitarist Mick Thompson i pjevač Corey Taylor. Na noć vještica 1996. Slipknot su samostalno objavili album «Mate. Feed.Kill.Repeat». 1997. potpisali su ugovor s etiketom Roadrunner Records. U suradnji s producentom Rossom Robinsonom Slipknot su 1999. objavili svoj debi album pod nazivom «Slipknot». Postepeno su pridobivali publiku svirajući na turnejama, između ostalih i na Ozzfest ljetnoj turneji. Na live nastupima svirali su s takvom žestinom da je Crahan dva puta razbio glavu na vlastitim instrumentima. Pjesme «Wait and Bleed» i «Spit It Out» mogle su se često čuti na radio postajama. U proljeće 2000. Slipknot su dostigli platinastu nakladu sa svojim albumom. 2001. uslijedio je album «Iowa», nakon kojeg su krenuli na turneju Ozzfest. Poslije turneje Slipknot su uzeli manju stanku jer su članovi benda radili na nekim drugim projektima sa strane. Bend je pokrenuo i vlastitu etiketu Maggot Recordings. U međuvremenu se Wilson angažirao kao DJ pod imenom DJ Starscream, a Root i Thompson su radili na solo karijerama. Bubnjar Jordison svirao je bubnjeve u bendu Rejects, a Taylor je započeo suradnju s bendom Superego i surađivao na soundtracku blockbustera «Spider-Man» iz 2002. |
28.10.2005., petak
ANTE PAVELIĆ
 Roden je u hercegovackom selu Bradini na Ivan planini, gdje su se njegovi roditelji, otac Mile i majka Marija, doselili iz Krivog Puta u Lici. Osnovnu skolu polazio je u raznim bosansko-hercegovackim mjestima, a gimnaziju u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. maturirao, te upisao Pravni fakultet. Diplomirao je 1914. a 1915. stekao doktorat prava. Godine 1915.-1918. radio je kao odvjetnicki perovoda u odvjetnickoj pisarnici A. Horvata, predsjednika Hrvatske Stranke Prava, a nakon zavrsene prakse, od 1918., odvjetnik je u Zagrebu. Ozenio je Maru Lovrencevic i imao troje djece, sina Velimira i kcerke Mirjanu i Visnju. Kao gimnazijalac pristupa Hrvatskoj stranci prava, 1918. ulazi u vodstvo stranke, postaje clan Poslovnog odbora, zatim tajnik i potpredsjednik HSP-a. Godine 1921. izabran je za gradskog zastupnika u Zagrebu; u ime HSP-a kontaktirao je s N. Pasicem radi slabljenja Radiceve stranke. Izabran je 1927. i za zagrebackog oblasnog zastupnika; u lipnju 1927. predstavljao je zagrebacku gradsku opcinu na europskom kongresu gradova u Parizu, a na povratku je u Rimu izaslaniku talijanske vlade R.F. Davanzatiju u ime HSP-a predao promemoriju u kojoj se Italiji nudi suradnja u rusenju Jugoslavije; ocekuje talijansku pomoc u uspostavi i zastiti nezavisne hrvatske drzave, te iznosi spremnost na teritorijalno, politicko, ekonomsko i vojno prilagodavanje talijanskim interesima. Na parlamentarnim izborima 1927. izabran je, zajedno s A. Trumbicem, za zastupnika na listi Hrvatskog bloka; u svojim govorima u beogradskoj skupstini istupio je protiv velikosrpske politike i izjasnjavao se za hrvatsku samostalnost i neovisnost; usmjeravao je pravasku omladinu i pokrenuo listove Starcevic i Kvaternik. Poslije atentata na prvake HSS-a 1928. pristupa Seljacko-demokratskoj koaliciji; pokrece list Hrvatski domobran s programom ostvarenja samostalne hrvatske drzave, a 1.X.1929. osniva istoimenu organizaciju za borbene akcije. Nakon proglasenja sestosijecanjske diktature 1929. sklanja se u emigraciju. Prvo odlazi u Bec, zatim s G. Percecom u Budimpestu, te u Sofiju, gdje 20.IV.1929. s vodama makedonske emigracije potpisuje deklaraciju o uzajamnoj pomoci Makedonaca i Hrvata u rusenju Jugoslavije i stvaranju nezavisnih drzava Hrvatske i Makedonije. U Beogradu ga je Sud za zastitu drzave 17.VII.1929. osudio na smrt u odsutnosti. Dobiva utociste u Italiji, potkraj 1930. osniva tajnu revolucionarnu nacionalisticku organizaciju Ustasa - hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) s ciljem razbijanja Jugoslavije i uspostave neovisne hrvatske drzave uz pomoc Italije; uzima naslov poglavnika, ustaski pokret organizira na vojnim i urotnickim nacelima; u drugoj polovici 1931. u Italiji osniva prvi logor za vojnu obuku u mjestu Bovegno u pokrajini Brescia, te inicira osnivanje drugih takvih logora u Italiji i Madarskoj. U Glavnom ustaskom stanu 1.VI.1933. obznanjuje Nacela ustaskog pokreta u 17 tocaka i kao cilj pokreta istice uspostavu samostalne i nezavisne hrvatske drzave na citavom njezinu povijesnom i etnickom podrucju, sto se ima pravo provesti svim sredstvima, pa i silom oruzja. Inicira i organizira propagandne akcije, atentate i diverzije. Godine 1932. organizira Velebitski ustanak, 1934. atentat u Marseillesu, te je ponovno osuden na smrt u odsutnosti. Nakon marsejskog atentata, pod pritiskom Francuske, talijanske ga vlasti 17.X.1934. uhicuju i zatvaraju u Torinu (1934.-1936.). Potkraj listopada 1936. dovrsio je opsezniji elaborat za njemacko Ministarstvo vanjskih poslova pod naslovom Hrvatsko pitanje (objavljen 1942. u redakciji I. Bogdana pod naslovom Dr. Ante Pavelic riesio je hrvatsko pitanje). Nakon priblizavanja Jugoslavije i Italije i sporazuma Ciano-Stojadinovic, 1.IV.1937. izdaje odredbu kojom razrjesava ustase djelatne sluzbe i raspusta sve logore na podrucju Italije; ustase su raseljene i izolirane po cijeloj Italiji, a on je interniran u Sieni (1937.-1939.). Nakon pada M. Stojadinovica, talijanske okupacije Albanije i priprema za napad na Jugoslaviju, poziva ga talijanski ministar vanjskih poslova G. Ciano (23.I.1940.) i dogovara s njim plan akcije koji ukljucuje podizanje ustanka u Hrvatskoj, talijansku vojnu intervenciju, uspostavu nezavisne Hrvatske pod talijanskom zastitom i njezin ulazak u monetarnu i carinsku, zatim i u personalnu uniju s Italijom. Nakon beogradskih dogadanja 27.III.1941. prvi ga put prima Mussolini (29.III.), a posto je S. Kvaternik u njegovo ime proglasio NDH, prima ga ponovno 11.IV. i odobrava mu ulazak u Hrvatsku. Na celu skupine ustasa vratio se u Hrvatsku i preuzeo vlast; 15.IV.1941. stigao je u Zagreb i kao poglavnik NDH imenovao prvu hrvatsku drzavnu vladu, u kojoj je uzeo polozaj predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Osniva domobranstvo i organizira upravnu i diplomatsku sluzbu; preoblikuje ustaski pokret u jedinog nosioca politicke volje, mijenja mu ime u Ustasa - hrvatski oslobodilacki pokret (UHOP), uspostavlja Glavni ustaski stan (GUS) kao organizacijsko-politicku, a Ustasku vojnicu i Ustasku nadzornu sluzbu (UNS) kao vojno-policijske poluge rezima. Nakon pregovora s Cianom 25. travnja u Ljubljani i s Mussolinijem 7. svibnja u Trzicu 18.V.1941. potpisuje Rimske ugovore, kojima je velik dio hrvatske obale i otoka prepusten Italiji, prihvacen je talijanski politicki, ekonomski i vojni nadzor na djelu NDH, a hrvatska kruna ponudena je talijanskom vojvodi od Spoleta Aimoneu. Pocetkom lipnja 1941. prvi put posjecuje Hitlera, a 15.VI.1941. u Veneciji potpisuje pristupanje NDH Trojnom paktu. Unutrasnje odnose rjesavao je terorom; vec 17. travnja donosi Zakonsku odredbu za obranu naroda i drzave, koja vrijedi retroaktivno i predvida samo jednu kaznu, smrtnu, za djela 'povrede casti' i 'zivotnih interesa hrvatskoga naroda'. U Hrvatskoj je uspostavio totalitarni sustav po uzoru na nacisticki rezim u Njemackoj; donio je rasne zakone, uspostavio koncentacijske logore i podrzavao nasilje nad dijelom stanovnistva, unatoc prosvjedima Katolicke crkve na celu s nadbiskupom A. Stepincem; zabranio je sve stranke i udruge, te uspostavio osobnu diktaturu. Na poticaj umjerenih ustaskih prvaka, pocetkom 1942. ublazava teror; u sijecnju 1942. saziva Hrvatski Drzavni Sabor, premjesta Maceka iz Jasenovca u Kupinec i pusta zatvorene zastupnike i pristase HSS-a, Srbima priznaje status 'pravoslavnih drzavljana' i donosi odredbu osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve, a u listopadu 1942. uklanja s duznosti E. Kvaternika, jednog od glavnih provoditelja politike terora. puca marsala Badoglia i pada Mussolinija, napusta mjesto predsjednika vlade i 2.IX.1943. na to mjesto imenuje N. Mandica, a nakon kapitulacije Italije, 10.IX.1943. objavljuje Drzavnopravnu izjavu o razrjesenju Rimskih ugovora. U listopadu 1943. prekida pregovore o stvaranju koalicijske vlade, koje su s njegovom suglasnoscu N. Mandic i M. Lorkovic vodili s celnicima HSS-a. Sudbinu NDH vezao je uz sudbinu nacisticke Njemacke, te je potkraj listopada 1944. zasutavio akciju M. Lorkovica i A. Vokica za odvajanjem NDH od Njemacke. U travnju 1945. sudjelovao je u kombinacijama D. Mihailovica i L. Rupnika o stvaranju srpsko-hrvatsko-slovenskog antikomunistickog bloka. Zagreb je napustio 6.V.1945. te preko Austrije i Italije otisao u Argentinu. Godine 1956. osnovao je Hrvatski Oslobodilacki Pokret (HOP). Nakon atentata na njega 10.IV.1957. u mjestu Lomas del Palomar kraj Buenos Airesa, gdje je zivio pod laznim imenom, prisiljen je napustiti Argentinu, te odlazi u Spanjolsku. Objavio je vise politickih i literarnih radova u dvije knjige: politicki roman Lijepa plavojka (1935.) i politicku raspravu Strahote zabluda (1938.). Njegova kci Visnja objavila je 1968. knjigu njegovih sjecanja Dozivljaji. |
